Prvi razred srednje škole – brodostrojari, strojari, brodomehaničari
Proces
Stolice smo postavili u krug, kao siguran prostor za dijalog.
Već u prvim minutama susreta postaje jasno da je pred nama grupa snažne energije, ali i različitih načina komunikacije. U govoru i stavu tijela prisutna je potreba za dokazivanjem, razgovor često prekidaju upadice, a pažnja se brzo mijenja. Nekoliko učenika odbija predstavljanje, smatrajući ga nepotrebnim, dok mobiteli ostaju stalno prisutni – kao dio svakodnevice, ali i kao način testiranja granica prostora u koji su ušli.Grupom u početku dominira nekoliko učenika koji preuzimaju vodeće uloge i snažno utječu na dinamiku cijelog razreda.
Pojavljuje se zanimljiva kontradikcija:
U vremenu stalne komunikacije, razmjene informacija i njihove dostupnosti, teško pronalazimo temu za pravi razgovor.
Prvi trenutak povezivanja događa se kada razgovor usmjerimo prema njihovim motivima upisa u srednju školu. Odgovori su konkretni: dobra zarada, samostalnost, putovanja, siguran posao. Rijetki spominju odlazak iz Biograda.
U tom trenutku pronalazimo prvo zajedničko polje – njihove osobne planove, želje i predodžbe budućnosti.
Kreativni alati
U grupi je prisutna velika količina energije koja još nije pronašla svoj oblik.
Zato uvodimo tijelo i pokret.
Kardio vježbe prihvaćaju dobro. Pojavljuje se ritam, kratkoća i intenzitet pokreta. Najviše pažnje izaziva vježba kick off: stisnutim šakama udaramo ispred sebe dok se cijelo tijelo kreće snažno i fokusirano. Borbeni karakter vježbe otvara prostor za koncentraciju.
Nakon pokreta zapisujemo na ploču pitanje:
Kakav si?
Odgovori dolaze brzo:
depresivan, glup, agresivan, izgoren, opasan, dlakav, dobar, veseo.
Ne tražimo odmah objašnjenja. Važno je da su riječi izašle u prostor. One postaju prvi materijal za daljnji rad.
Čitanje kao susret
Uvodimo čitanje kao jedan od načina strukturiranja mišljenja i izražavanja.
Učenicima dajemo pjesmu „Opomena“ A. B. Šimića.
Nekoliko učenika zgužva papir i baca ga na pod. Na pitanje zašto su tako reagirali, ne nude odgovor. Papiri ostaju na podu, razgovor se prekida, mobiteli su i dalje prisutni. Ponovno se pojavljuje otpor. Ali upravo u tom trenutku otvara se pitanje:
Što se događa kada mladima ponudimo tekst prije nego što smo izgradili prostor povjerenja za susret s njim?
A onda se događa promjena.
Jedan učenik samoinicijativno počinje čitati „Opomenu“.
Razred sluša.
Čitanje je glasno, jasno i izražajno.
Odjednom se mijenja dinamika prostora.
Ne tražimo objašnjenje pjesme. Ne tražimo jedini ispravan odgovor.
Čitanje postaje susret – s tekstom, njegovim ritmom, značenjima i šutnjama, ali i sa samima sobom. Na nekoliko minuta događa se ono što prije nismo uspjeli postići razgovorom: grupa sluša.
Stručni pogled – Juraj Aras
Uloga koju igramo često prethodi onome što o sebi mislimo. U svakodnevnom životu preuzimamo različite uloge: ulogu učenika, djeteta, brata, prijatelja, saveznika, predstavnika svoje generacije. Kroz kazališni jezik te uloge možemo prepoznati, istražiti i pogledati iz druge perspektive. Čitanje je također prostor susreta i demokratski proces. Ne postoji samo jedna ispravna interpretacija teksta. Važno je mladima otvoriti prostor u kojem mogu uspostaviti vlastiti odnos prema tekstu i u kojem njihova reakcija postaje dio procesa. Današnja „Opomena“ pokazuje upravo to.
Zgužvani papiri, odbijanje, nemir, mobiteli – a zatim jedan učenik koji čita glasno, jasno i izražajno. I cijeli razred koji sluša.
Možda prvo pitanje nije:
Jesu li razumjeli tekst?
Možda je prvo pitanje:
Što se dogodilo u trenutku kada su ga počeli slušati?
Stručni pogled – psihologinje Lane
Kreativni pristup omogućuje drugačiji način uspostavljanja odnosa unutar grupe.
Kod skupina koje imaju izazove u komunikaciji, izražavanju vlastitih misli i prihvaćanju različitih oblika autoriteta, umjetnički proces može otvoriti prostor za drugačije oblike sudjelovanja.
Promjena grupne dinamike ne događa se jednim susretom.
Ona nastaje kroz kontinuitet, ponavljanje susreta i stvaranje povjerenja – kroz situacije u kojima mladi mogu pronaći vlastiti način izražavanja i sudjelovanja.
Mentalno zdravlje
Ovaj susret pokazuje koliko je važno pronaći različite jezike komunikacije.
Ne izražavamo se svi na isti način i ne ulazimo svi u razgovor istim putem.
Ponekad tekst, pokret, izvedba ili kreativno pisanje postaju prostor kroz koji mladi mogu izraziti nešto što još ne mogu oblikovati izravnim razgovorom.
Umjetnički proces ne traži brza rješenja.
On otvara mogućnost susreta.
Kroz kulturu nastaju situacije u kojima mladi mogu istraživati vlastiti glas, čuti glas drugoga i prepoznati različite načine postojanja u zajednici.
Otvorena pitanja
Ovaj susret nije ponudio konačne odgovore, ali je otvorio važna pitanja.
Kako mladima otvoriti prostor u kojem mogu izraziti sebe, ali i čuti druge?
Kako kroz umjetničke postupke – tekst, pokret, izvedbu i zajedničko stvaranje – razvijati nove oblike komunikacije?
Može li kultura biti prostor u kojem mladi uče prepoznavati vlastite i tuđe emocionalne i intelektualne jezike?
Možda odgovor nije u jednom alatu niti jednoj metodi.
Možda se odgovor gradi kroz proces:
kroz ponovljeni susret,
kroz povjerenje,
kroz stvaranje,
kroz mogućnost da vlastiti glas postane dio zajedničkog prostora.
Jer umjetnost nije samo stvaranje sadržaja.
Umjetnost je i način na koji učimo biti zajedno.
Program „I to sam ja” provodi se uz financijsku podršku Zaklade „Kultura nova”.
