Drugi razred – gimnazija i ekonomija
Proces – istraživanje i kreativni alati
Grupa od početka susreta pokazuje otvorenu, stimulativnu i duhovitu energiju.
Počinjemo brzim prijelazima između vježbi za tijelo, dikciju i prisutnost.
U vježbi ogledala, u kojoj ponavljamo pokrete osobe koja nam se nalazi nasuprot, učenici samoinicijativno uvode govor.
Odjednom više ne gledamo samo pokret.
Dobivamo kratke scenske izvedbe.
Gestikulacija, rečenice i pokreti pokazuju opuštenost i spremnost na igru.
Posebno je zanimljivo što učenici iznenađuju sami sebe.
Reakcije dolaze spontano – pokret koji nisu planirali, rečenica koju nisu unaprijed smislili, način na koji su se iznenada pojavili pred drugima.
Kroz igru otkrivamo nešto što nismo unaprijed znali da imamo.
Glasovi sudionika
Razgovaramo o kulturi.
Što za nas znači kultura?
„Kultura je prihvaćanje i toleriranje mišljenja koje je drugačije od moga.“
„Kultura je narodno kolo, hrana, način govora, tradicija.“
A onda razgovor prelazi iz općeg u osobno.
„U Biogradu nedostaje mjesta za nas mlade, a koja nisu samo kafići i trgovački centri.“
Kultura više nije samo nešto o čemu govorimo.
Postaje pitanje prostora u kojem živimo.
Gdje se mladi mogu susresti?
Gdje mogu stvarati?
Gdje mogu biti zajedno, a da pritom ne moraju biti samo potrošači sadržaja?
Dramski laboratorij – „Srednjoškolska jadikovka“
Pišemo tekst inspiriran njihovim viđenjem školske stvarnosti.
Nazivamo ga:
„Srednjoškolska jadikovka“
Zatim se igramo formom.
Isti tekst izvodimo kao poeziju, hip-hop pjesmu, vijest na Dnevniku i ep.
Mijenja se način govora.
Mijenja se ritam.
Mijenja se perspektiva.
A tekst ostaje isti.
U pisanju se postupno pojavljuju teme koje često ostanu neizgovorene – strah od pogrešnog odgovora, osjećaj da nema dovoljno prostora za vlastito mišljenje, potreba za drugačijim načinom komunikacije.
Nastaje tekst koji je istodobno duhovit, kritičan i vrlo ozbiljan.
Srednjoškolska jadikovka
Doma bi! Ne da mi se!
Moramo na bus,
a to što nam pričate
i nije neki plus.
Kultura s nogu,
razvoj zajednice,
pokušavate nam otkriti
neke nove stanice.
Neke nove stanice u našoj glavi!
U njoj je čudan film i čudan stil,
tu ulaz je zabranjen!
U našoj glavi moguće su sve lude stvari,
al’ tu za vas mjesta baš i nema,
jer ne treba nam niko
dok god nam pamet solite
i savjete krojite!
Pričate o odgoju i neodgoju,
pilate o sustavu obrazovanja,
u kojem niko ne sanja,
u kojem niko ne nudi izazove,
ni vještine, ni stavove, ni mišljenja,
nego samo tražite da ispunimo vaše praznine
u e-dnevnike iz čiste navike,
jer se mora,
jer se treba ispuniti
forma i norma!
Dovedite D.J.-a,
švedski stol,
čvrsti šank
na kojem ću ostaviti lipoj curi svoj broj,
na kojem će me pitati lipi momak za spoj!
Neka bude taj broj,
neka bude taj spoj,
a ne ocjena mojih zbroj!
Mentalno zdravlje
Pisanje nam omogućuje da o potrebama mladih govorimo izravno i neizravno.
S jedne strane, metafora i humor stvaraju sigurniji prostor za govor o onome što bi željeli promijeniti.
S druge strane, kada se vratimo napisanom tekstu i počnemo razgovarati o njegovim značenjima, učenici prepoznaju vlastite misli i stavove.
„Forma i norma“ tako više nije samo duhovita završna rima.
Postaje sažetak osjećaja da se od njih ponekad očekuje ispunjavanje zadanih obrazaca, dok istodobno nedostaje prostora za kreativnost, mišljenje i osobni izraz.
Kroz kreativno pisanje učenici dobivaju mogućnost izreći kritiku bez potrebe za sukobom.
Umjesto provokacije – tekst.
Umjesto povlačenja – glas.
Umjesto gotovog odgovora – mogućnost da sami oblikuju pitanje.
Kreativni proces tako postaje prostor afirmacije, ali i prostor u kojem se različita mišljenja mogu čuti.
Stručni pogled – Juraj Aras
Juraj Aras podržava proces nastanka „Srednjoškolske jadikovke“ i njezinu poruku.
U razgovoru otvara temu univerzalnih potreba mladih ljudi, ali i različitih oblika cenzure koji se mogu pojaviti u institucijama, obitelji i drugim društvenim kontekstima.
Važno je imati prostor u kojem se može reći ono što se inače prešućuje.
Važno je i kako to kažemo.
Poezija, humor, ritam i izvedba omogućuju da kritička misao ne mora nužno postati sukob.
Može postati umjetnički čin.
Iz toga proizlazi i ideja da se „Srednjoškolska jadikovka“ izvede u sklopu Dana škole, 15. svibnja, kao otvorena generalna proba.
Pozornica tako postaje još jedan prostor istraživanja – bez straha od publike, bez straha od pogreške i bez potrebe da izvedba bude savršena.
Stručni pogled – psihologinja Lana Sigurin Kezić
„Srednjoškolska jadikovka“ može se čitati kao svojevrsni manifest i glas mladih koji žele promjenu, ali se ne usude uvijek istupiti iz grupe i javno izreći vlastito mišljenje.
Proces je pokazao koliko kreativni rad može potaknuti aktivno sudjelovanje.
Učenici su kroz pisanje i izvedbu progovorili o ozbiljnim i važnim temama, ali pritom zadržali humor, igru i vlastiti jezik.
Upravo ta kombinacija omogućila je da se o zahtjevnim temama razgovara otvoreno, bez stvaranja dodatnog pritiska.
Otvorena pitanja
Ovaj susret otvorio je pitanje glasa.
Što se događa kada mladima damo prostor da sami oblikuju riječi kojima će govoriti o svom svijetu?
Kada kritika postane pjesma, mijenja li se način na koji je čujemo?
Kada se humor spoji s ozbiljnom temom, možemo li lakše razgovarati o onome što nas stvarno muči?
I možda najvažnije:
Što biste vi stavili u svoju „Srednjoškolsku jadikovku“ – ili u jadikovku svakodnevice?
Koje biste riječi željeli da se napokon čuju?
Program „I to sam ja” provodi se uz financijsku podršku Zaklade „Kultura nova”.
